Internetom se širi snimka hrvatskog sustava RAK-12 u Ukrajini prikazanog na smotri prilikom posjeta ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog graničnim postrojbama.
Prije godinu dana kada je Ukrajina istrošila zalihe streljiva te doživjela značajne gubitke topničklo-raketnih sustava, upućeni su apeli zapadnim zemljama za donacija i prodaju topništva.
Hrvatska koristi manji broj ovih sustava, dok se šezdesetak nalazilo u rezervi. Također sustav se i dalje proizvodi za izvoz. Uzevši u obzir veliku potražnju za višecijevnim raketnim bacačima/lanserima, bilo je samo pitanje vremena kada ćemo vidjeti ovaj sustav u Ukrajini. Moguće je da su sustavi donirani iz zaliha HV-a, kao i da je riječ o novoproizvedenima.
Sustav RAK-12 nastao je u ratu devedesetih godina kao hrvatska verzija jugoslavenskog bacača Plamen. Za razliku od M63 Plamen sa 32 lansirne cijevi, RAK-12 posjeduje samo 12 cijevi što ga čini lakšim za prijevoz. Umjesto kamiona, za vuču RAK-a dovoljan je manji terenski automobil vojne namjene.
Sustav RAK-12 je od devedesetih proizvodilo nekoliko tvrtki iz Hrvatske, a danas ga proizvodi tvrtka Maldred iz Potpićana u Istri. Osim Hrvatske i Ukrajine, RAK koriste Azerbajdžan, oporbeni milatanti u Siriji te još neki anonimni kupci.
Kao i Plamen, RAK koristi rakete kalibra 128mm. Riječ je o rijetkom kalibru kojeg nitko osim Jugoslavije nije proizvodio stoga ga je danas moguće kupiti samo od proizvođača iz Hrvatske, Srbije i BiH. Rakete imaju učinak topničke granate 105mm te domet od 8 do 13km daljine.
Zbog rijetkog streljiva, RAK-12 proizvodi se i u kalibru 107mm kojeg koristi vrlo sličan i nešto češći kineski sustav Tip 63. Najvidljivija razlika iz je u lafetu i bokovima koji su na Tipu 63 “rupičasti”.
RAK-12 predstavlja još jedno u nizu oružja koje je u Ukrajinu stiglo iz Hrvatske, pored haubica i topova D30 i M46, ručnih bacača granata RBG-6, strojnice M53, kratke strojnice Agram i niza drugog pješačko naoružanja.
