Posljednjih 20 godina u domaćoj javnosti otvoreno je pitanje nabave novog višenamjenskog borbenog aviona. Nakon što je rješavanje tog pitanja napokon pri kraju, HRZ očekuju novi izazovi, poput nabave novog zrakoplova za naprednu obuku.
Prošlo je puno vremena otkada je u Hrvatskoj prvi put najavljena nabava višenamjenskog borbenog aviona, sada već davne 2005. Od tada, pa do prije dvije godine (2021.) je vladala mučna neizvjesnost i nesigurnost u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Razne odgode, odugovlačenja, konstantno rezanje vojnog proračuna, otkazivanje natječaja, opasne ideje o ukidanju ratnog zrakoplovstva i prepuštanja zračnog prostora strancima, pandemija, potresi. Sve to je ulijevalo malo nade u sretan završetak sage o lovačkom zrakoplovstvu u Hrvata. Sada je sve to iza nas, prvi Rafali su službeno predani HRZ-u i iako ćemo još malo morati pričekati do njihovog dolaska u Hrvatsku, proces ide svojim tijekom i planiranom dinamikom.
S prelaskom na avion 4.5 generacije, uskoro bi se moglo postaviti pitanje školovanja budućih hrvatskih pilota. U sklopu obuke za Rafale, to pitanje je kratkoročno riješeno školovanjem naših pilota i tehničara u Francuskoj ali pitanje budućeg školovanja u Hrvatskoj bi uskoro moglo postati aktualno. Od 1997. godine, hrvatski piloti naprednu letačku obuku provode na turbopropelerskim školskim avionima Pilatus PC-9M.
Osim prva tri primjerka, koji su kupljeni kao rabljeni, preostalih 17 su kupljeni direktno iz tvornice. Osim za naprednu obuku, koristi ih i akrobatska grupa Krila Oluje. Hrvatski piloti su tako s Pilatusa prelazili na MiG-ove i tako su odškolovane brojne generacije vojnih pilota. S obzirom na to da je Rafale znatno kompleksniji i tehnološki napredniji od zrakoplova MiG 21, u budućnosti će se sigurno postaviti pitanje nabave novih školskih aviona koji bi bili tehnološki na razini Rafala, pogotovo sa obzirom da Hrvatski Pilatusi ne posjeduju suvremenu avioniku, HOTAS sustav upravljanja, kao ni HUD (Head-up display) digitalne transparentne frontalne prikaznike.
Riječ je o obilježjima aviona četvrte generacije kakve posjeduju Pilatusi u Slovenskom ratnom zrakoplovstvu, unaprijeđeni u Izraelu. Tom prilikom im je ugrađena sva avionika koja manjka na hrvatskim avionima te podvjesne točke za nošenje naoružanja . Nije viška ni dodati kako su slovenski Pilatusi istog tipa kao i hrvatski. Iako se to službeno do sad nigdje nije spominjalo, može se analizirati koji bi napredni školski avion mogao jednog dan naslijediti Pilatuse.
Aermacchi M-346 Master
Jedan od kandidata mogao bi biti Aermacchi M-346 Master. Riječ je o naprednom školsko-borbenom avionu talijanske proizvodnje, više nalik na prave borbene avione nego na tipični avion za obuku. Nastao je kao rezultat suradnje talijanske i ruske zrakoplovne industrije te leti gotovo brzinom zvuka (0.95 maha) što mu omogućuju njegova dva mlazna motora marke Honeywell . Opremljen je radarom solidnih karakteristika, a moguće ga je opremiti raznim samozaštitnim uređajima poput detektora radarskog ozračenja, detektora za nailazak rakete i bacačima mamaca.
Na svojih 7 podvjesnih točaka može ponijeti različite vrste navođenog oružja zrak zemlja poput raketa Maverick te raketa zrak-zrak kratkog dometa Sidewinder ili IRIS T. također može koristiti podvjesno instalirane teške strojnice kalibra 12.7 mm ili topove 20 mm. Osim talijanskog, koriste ga još desetak zrakoplovstava, a zbog svojih dobrih borbenih karakteristika te manjih troškova od pravih borbenih aviona, može biti privlačan zemljama koje nemaju ambiciju posjedovanja pravih borbenih aviona, poput Irske. Može se reći da je M 346 jako dobar mlazni zrakoplov za naprednu obuku pilota, ali i uz obuku može vršiti i složene zadaće borbenog djelovanje što ga čini znatno skupljim za održavanje od većine naprednih školskih zrakoplova. Zbog dva mlazna motora, radara te raznih oružanih sustava njegovo održavanje ne razlikuje mnogo od održavanja višenamjenskih borbenih aviona. Nije na odmet spomenuti ni da je Hrvatsko ratno zrakoplovstvo jedno od rijetkih čiji napredni školski avioni služe isključivo za tu namjenu i nisu opremljeni lakim naoružanjem. Stoga je za pretpostaviti da glavna prednost M 346, u odnosu na ostale kandidate, u hrvatskom slučaju, uopće ne bi bila uzeta u razmatranje.
Aero L 39 NG
Drugi model aviona koji bi mogao biti zanimljiv za HRZ je češki Aero L 39 NG. Nastao je daljnjim razvojem poznatog školskog zrakoplova Albatros L 39 koji je tijekom hladnog rata bio u sastavu zračnih snaga većine zemalja Varšavskog pakta pa i tadašnjeg SSSR-a kao i mnogih zemalja trećeg svijeta.
Maksimalna brzina mu je oko 900 km/h, može ponijeti razne vrste vođenih i nevođenih bombi i raketa za napade na zemaljske ciljeve, IC navođene rakete zrak zrak kao i podvjesno streljačko naoružanje kalibra 12.7 i 20 mm. Također nosi dodatne spremnike goriva a moguća je i ugradnja izvidničke opreme. Od avionike može biti opremljen ciljničkim i izvidničkim kontejneriziranim sustavima kao i sustavima za elektronsko ratovanje.
Proizvođač ističe nisku cijenu aviona te navodi da je usporediva s onima na turbopropelerski pogon. Ovaj avion je imao prvi let 2015. godine a naručilo ga je uz Češku još desetak zemalja. Prednosti ovog zrakoplova su relativno niska cijena, dobre letne karakteristike, mogućnost nošenja precizno vođenog naoružanja a nije mu na odmet ni reputacija njegovog slavnog prethodnika. Kao nedostaci bi se moglo navesti da još nije ušao u operativnu upotrebu (2023) te, uvjetno rečeno, nedostatak radara. Bio je predstavljen Hrvatskoj delegaciji na izložbi ASDA 2023.
Pilatus PC-21
Treći potencijalni kandidat za nasljednika Pilatusa PC-9 je Pilatus PC-21. Radi se o turbopropelerskom avionu koji je gotovo isključivo namijenjen za napredno školovanje pilota. Najuočljivija razlika u odnosu na svog prethodnika je što ima strjelasta krila koja mu omogućuju bolje letne karakteristike. Proizvođač ga, pored ostalog , reklamira kao avion čije su letne karakteristike slične onima mlaznih školskih aviona. Naravno, njegova je brzina ipak manja i iznosi 685 km/h.
Kokpit je opremljen poput suvremenih borbenih aviona što omogućava laku preobuku. Opremljen je sustavima za simulaciju naoružanja, radara i elektronskog ratovanja što mu omogućuje jednostavno provođenje svih vrsta borbene obuke. Teoretski, može, poput ranijih modela marke Pilatus, biti opremljen podvjesnim točkama za naoružanje ali kako Švicarska ne izvozi naoružane letjelice, takva modifikacija zahtjeva učešće treće strane.
Kao školski avion, PC 21 može zadovoljiti gotovo sve zahtjeve suvremene obuke, a eventualna mana mu je što je praktički beskoristan za bilo kakvu borbenu zadaću, barem bez modifikacije. Ovaj zrakoplov za sada koristi za desetak zemalja u svijetu, uključujući Španjolsku i Francusku. Posebno je značajna Francuska jer je na tamošnjem natječaju pobijedio druga dva, ovdje navedena kandidata. Činjenice koje idu u prilog da HRZ nabavi u nekoj budućnosti ovaj tip zrakoplova su, pored niskih troškova nabave i eksploatacije, dosadašnje iskustvo s Pilatusom PC 9, održavanje tih zrakoplova u u Zrakoplovnom tehničkom centru i činjenica da je Francuska korisnik ovog aviona, što u svijetlu nabave Rafala i strateškog partnerstva Hrvatske i Francuske te iz tog proizašle suradnje dvaju zrakoplovstava, može imati veliku težinu.
